Priča(j)mo zaboravljene priče
U rujnu 2024. godine profesorica Povijesti Helena Strugar i profesorica Hrvatskoga jezika Dijana Pintarić prijavile su projekt koji je financiralo Ministarstvu znanosti, obrazovanja i mladih u sklopu izvannastavnih aktivnosti osnovnih i srednjih škola te učeničkih domova. Naziv je projekta „Priča(j)mo zaboravljene priče“, a konačni mu je cilj raznim aktivnostima potaknuti učenike prvih i trećih razreda na istraživanje i upoznavanje hrvatskih i slavenskih mitova, legendi, priča i običaja, upoznati bogatstvo hrvatskog kulturnog kruga u okviru europskog, potaknuti učenike na opisivanje osobitosti hrvatske/slavenske usmenoknjiževne baštine, posjet kulturno-umjetničkim institucijama, potaknuti učenike na stvaralačko izražavanje te na kreativan pristup usmenoknjiževnoj tradiciji te ih potaknuti na istraživanje nacionalne povijesti.
Prva aktivnost u kojoj su učenici sudjelovali bila je u suradnji s gradskom knjižnicom u Kustošiji u kojoj su učenici u Mjesecu hrvatske knjige (15. listopada 2024. – 15. studenog 2024.) slušali pripovijedanje profesionalne pripovjedačice Sabine Gvozdić koja je pripovijedala bajke Ivane Brlić Mažuranić „Sunce djever i Neva Nevičica“ te bajku o glupom čovjeku. Bajke koje je napisala Brlić Mažuranić inspirirane su slavenskom mitologijom, što je učenike uvelo u taj svijet koji će početi dodatno istraživati u okviru projekta. Potaknuti slušanjem bajki te učenjem o bajkama na nastavi Hrvatskoga jezika, učenici su samostalno čitali bajku po izboru iz „Priča iz davnine“ te izradili vizuale na kojima su istaknuli elemente iz slavenske mitologije spomenute u bajci koju su pročitali.


Kako bismo se vizualno susreli s bajkovitim svijetom slavenske mitologije i hrvatskih narodnih priča, posjetili smo (dvaput!) u ožujku 2025. Muzej zaboravljenih priča u kojem se nematerijalna hrvatska i slavenska baština „interpretiraju u autorskom konceptu jednog multimedijskog umjetnika – Zdenka Bašića“. Muzejske smo tematske sobe (starohrvatski mit, vilinske tajne, soba sjena, coperničko vrijeme, vodeni svijet, crnici i prokletstva te mistična Hrvatska) obišli uz stručno vodstvo. Nakon posjeta muzeju, potaknuti onime što su vidjeli, učenici su izrađivali radove inspirirane pričama i motivima iz muzeja, njih smo izložili u izložbenim prostoru škole.


U okviru projekta, učenicima je financiran i odlazak u Etnografski muzej u Zagrebu. Tamo smo, također uz stručno vodstvo, pogledali stalni postav – narodne nošnje iz raznih krajeva Hrvatske te saznali mnogo o simbolici određenih dijelova nošnje (primjerice, o dužini suknje, težini nakita ili boji). Također, pogledali smo i postav „Intimni prostori svakodnevice“ i naučili puno o načinu uređenja interijera „naših starih“.

Kako bi učenici upotpunili svoje znanje i dobili dodatnu perspektivu o narodnim predajama i legendama, ugostili smo u svibnju 2025. u našoj školi predavačice s Instituta za etnologiju i folkloristiku (Maju Pasarić, Natašu Polgar i Jadranku Marković) koje su učenicima održale tri predavanje – „Pričanje životinjama – segment hrvatske tradicijske kulture“, „Predaje o vješticama“ te „Što je sve predaja“.

Kao zaključak projekta, posjetili smo Perunfest u Donjoj Lomnici u rujnu 2025. Perunfest je festival posvećen narodnim običajima, a lajtmotiv je ovogodišnjeg izdanja bio Krampus, ali i druga bića i likovi iz narodnih mitova poput strašila i zvončara koji su tradicionalno tjerali zle sile i najavljivali dolazak proljeća. Festival svake godine organizira Muzej Turopolja u suradnji sa Zdenkom Bašićem kao umjetničkim direktorom. S obzirom na to da su festivalske aktivnosti smještene u gotovo mitskom perivoju kurije Modić-Bedeković, učenici su obišli i samu kuriju podignutu 1806. izgrađenu na tradicionalan način (od drvenih hrastovih planjki spojenih „hrvatskim vuglom“ izbočenih rubova s klasičnim tradicionalnim rasporedom prostorija i autentičnim namještajem).


Svi su učenički radovi i fotografije sa svih aktivnosti uklopljeni u digitalnu knjigu koja je dostupna na poveznici Priča(j)mo zaboravljene priče.